Nakon dugo vremena mogu reći da sam barem malo sretan i zadovoljan, a dokle će to biti zaista ne znam, možda potraje nekoliko dana, a možda i zauvijek. Ipak, sad živim taj sretan trenutak, ovoga trenutka i lijepo je. Moj je kompletan život zbrka koju tek sada pomalo slažem i tko zna što će se dogoditi sljedećih dana, ali nije se loše nadati. Meni treba netko tko će me shvatiti, razumno sagledati čitav moj život i razumjeti koliko mi je svih ovih godina bilo teško. Želim nekoga koga neće smetati moja prošlost, ona za koju jednostavno nisam kriv, tako je bilo i ja to nisam mogao prebroditi dok su oni najbliži meni odavno dignuli ruke od mene, sve gurali pod tepih samo da bi prema drugima ispadao savršeno dijete, a svi kompletno savršena obitelj. Međutim, nikada to nismo bili, potpuno disfunkcionalni u svoja četiri zida kako nitko sa strane ne bi posumnjao ništa, prvenstveno zbog one koja se nazivala majkom iako nije dovoljno samo zvati se takvom, tu kao i svaku drugu titulu treba zaslužiti, a ja to nikada nisam osjetio u pravom smislu te riječi, jer kako takvo savršeno biće može uopće imati dijete kao što sam ja, ljudski nesavršeno. Bio sam tužan, silno tužan čitav život, a sada je možda konačno došlo vrijeme da i ja s nekime budem sretan.
CRTICE IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA 