Noć je, još jedna bez tebe u nizu, ona teška i duga koja nikako proći i da konačno svane jutro. Iako volim noći zapravo, ove bez tebe su mi grozne, jednostavno nema utjehe. Sjedim ovdje sam i pišem ti, uvijek ti pišem sve ono što riječima ne mogu ispričati, ovako mi je lakše i saznaješ sve što trebaš znati. Okolo je tako tiho i mirno, volim to, tada me ništa ne smeta da bih izrekao koliko mi nedostaješ, a mislio sam kako će s vremenom proći, međutim ti mi sve jače fališ, svakoga dana i svake noći baš kao što je i ova. Ja samo tebe trebam u tim samotnim noćima, svaki puta više, svaki puta sve sam nemirniji jer ti nisi ovdje,  a tako bih to želio, nisi ni svjesna koliko nedostaješ, koliko boli ova samoća. Noćas su i zvijezde toliko sjajne, a ja opet vidim one dvije, one koje sam izabrao da su naše, nekako imam dojam da su u svakoj vedroj noći sve bliže jedna drugoj. Dok pišem razmišljam spavaš li ili si i ti ovako budna kao ja, o čemu misliš ako jesi i kako proživljavaš svoje besane noći. Ako i na trenutak zaspim sanjam te, gotovo svaki puta te sanjam i onda se ne želim probuditi. Želim ostati u tom svom, našem snu i zauvijek ga sanjati. Samo tebe trebam u ovoj zimskoj noći kada hladnoća prodire u mene, a nema tebe da me ugriješ, da me držiš za ruku i pružiš utjehu samim svojim prisustvom. Opet čitam sve tvoje poruke u kojima mi pišeš kako voliš moju poeziju i prozu, puno mi to znači, ni sama ne znaš koliko. Za njih znam samo ja, samo ti i nitko drugi, čuvam ih kao najveću tajnu u svom srcu gdje ne puštam nikoga, jer samo tebe trebam. Ono je ispunjeno tobom, tvojim imenom i likom i nitko ih ne može potisnuti iz njega, nikada i nikako. Oblaci putuju nebom, gledam ih i poželim poslati bar jedan k tebi, onaj u obliku srca koji bi ti rekao više od bilo čega, zaista bih to volio. Nadam se da u ovom trenutku spavaš i sanjaš neki bolji svijet, neke lijepe stvari, a ja te čuvam u tvojim snovima, jer samo tebe trebam.

SAMO TEBE TREBAM

Oglasi