UBIJA ME TIŠINA, UBIJA ME SAMOĆA

Kako je teško ponekad biti sam,

kad te ubija tišina, ubija samoća,

kad zvijezde nemaju sjaja,

a mjesec kao da je nestao s obzora.

Ubija me tišina, ubija me samoća,

ponekad toliko boli da je neizdrživo,

a ponekad poželim čak i nestati

samo da ova užasna bol nestane.

Živim iz dana u dan, iz jutra u jutro

iz večeri u večer, iz noći u noć

i sve to u samoći koja me,

kao i tišina ubija polako, ali sigurno.

I danas ostajem sam cijeli dan

i danas sam vuk samotnjak koji traži

svoju srodnu dušu, svoju vučicu,

a jedino što od svega imam je gluha

i neizdrživa tišina, paklena samoća.

Ljudi oko mene prolaze, a ja ih ne vidim,

kao da sam s nekog drugog svijeta

i kažu da je to življenja lakoća,

a mene ubija tišina, ubija me samoća.

Oglasi

POMISLIŠ LI

Pomisliš li ikada na mene

noću kad cijeli grad spava,

sjetiš li se moga imena

kada te obuzme neka tuga,

ona neobjašnjiva koja dođe

nenajavljena, samo odjednom.

Pomisliš li ikada na mene

i pomisliš kako ti baš sad

pišem stihove svojom krvlju

kako bi crveni bili upečatljivi.

Pomisliš li ikada da sam

baš tog trenutka i ja

pomislio na tebe,

iako ne prođe trenutak

da mi nisi u mislima.

Sanjao sam te noćas

nakon dugog vremena

i kao da mi je taj san

htio nešto poručiti,

a ja se još uvijek pitam

što to i kako objasniti

zašto je to tako.

Pomisliš li ikada na mene

u samotnim danima

kada oko tebe nikoga nema,

kada je nebo spojeno sa zemljom

i kada se prva jesenska kiša sprema.

TAKAV KAKAV JESAM

Ja sam samotnjak živeći bez tebe,

samo sjena čovjeka koji piše pjesme,

zaboravljam sve drage ljude

kad pomislim na tebe,

a mislim stalno.

Ja sam takav kakav jesam,

a ti me možeš prihvatiti

sa svim mojim manama

kojih imam tisuću,

ali vrlina mi je da znam voljeti,

da znam pisati ono što osjećam,

da znam reći što mi je na srcu,

voljeti do bola i opet misliti na tebe.

Takav sam kakav jesam i možeš

o meni čuti svašta, ali nikada da

te ne volim i ne mislim na tebe.

Ja ne mogu bez ljubavi prema tebi

i to već godinama traje, ništa od jučer nije,

pa ni moje oči koje ponekad plaču,

a ni moje lice koje se ponekad smije.

Ja sam takav kakav jesam,

ne tražim nemoguće stvari,

samo da mi ponekad uputiš

neku lijepu riječ, nešto što

me može razveseliti i nadam se

da ne tražim puno, jer nisam od

onih koji megalomanski postupaju

na svakom svojem koraku.

Želim ti reći da sam takav kakav jesam

i da me se može voljeti,

jer ako mi samo uputiš lijepu riječ

moje tužno srce će prestati boljeti.