Kako je teško ponekad biti sam,
kad te ubija tišina, ubija samoća,
kad zvijezde nemaju sjaja,
a mjesec kao da je nestao s obzora.
Ubija me tišina, ubija me samoća,
ponekad toliko boli da je neizdrživo,
a ponekad poželim čak i nestati
samo da ova užasna bol nestane.
Živim iz dana u dan, iz jutra u jutro
iz večeri u večer, iz noći u noć
i sve to u samoći koja me,
kao i tišina ubija polako, ali sigurno.
I danas ostajem sam cijeli dan
i danas sam vuk samotnjak koji traži
svoju srodnu dušu, svoju vučicu,
a jedino što od svega imam je gluha
i neizdrživa tišina, paklena samoća.
Ljudi oko mene prolaze, a ja ih ne vidim,
kao da sam s nekog drugog svijeta
i kažu da je to življenja lakoća,
a mene ubija tišina, ubija me samoća.