ZABRANJENA LJUBAV

Nisam ni slutio da će mi te život donijeti, baš onakvu kakvu sam želio i htio. Sam sebe zaprepašćujem osjećajima vezanim uz tebe, a ne mogu si pomoći. Koliko god se više branio i bježao od tebe, ti si mi sve draža i sve te više volim onom zabranjenom ljubavlju koja se ne bi smjela dogoditi, ali intenzivno me preplavljuje kao što plima preplavi morsku obalu. Kada mi je hladno ti me ugriješ, kada mi je teško utješiš me i zato ne mogu pobjeći od tebe koliko god htio. Postala si moja inspiracija za svaku ljubavnu pjesmu koju napišem i koju ću još napisati, za svaku izrečenu riječ koja može značiti sreću i ljubav. Nisam htio da se to dogodi, ali događa se i sve me više svakim danom prožima iznova i svaki puta sve jače. Zaboravljam sve ono ružno kada si kraj mene, ne postoji ništa osim tebe u tim trenucima, sve postaje nevažno jer ti si ovdje. Ni sam ne znam koliko ću još moći ovako iako te ponekad zagrlim onako prijateljski ili barem tebi tako djeluje, meni znači puno više. I sada sam u mraku svoje sobe, ispisujem ove riječi, koje ti vjerojatno nikada nećeš pročitati, ali meni je važno da ih zabilježim, da dam pečat svemu onome što osjećam prema tebi. Znam da mi nemamo budućnosti, da je sve samo moja utopija, ali imamo nešto što se ničime ne da platiti, imamo jedno divno prijateljstvo koje bi zauvijek nestalo kada bi ti saznale sve ove moje osjećaje prema tebi. Zato je možda i bolje ovako, jer te na neki način uvijek imam kraj sebe, mogu te dotaknuti kad god poželim, a sve ono ostalo će ostati samo moja tajna.

PREVARIO SAM SE

Prevario sam se u tebi,

mislio sam da će

prijateljstvo trajati,

da će zauvijek tako ostati,

ali prevario sam se,

razočarao u tebe.

U jednom trenutku

bila si mi na svijetu sve,

ali ubrzo sam shvatio

kako se varam

i prijateljstvo nestaje.

Bila si mi draga,

najdraža od svih,

ali kako to obično biva

sve se raspalo

koliko god se potrudio,

sav sebe ponudio.

I zato sada ničega

nema više

osim ovih stihova

koje razočaran pišem.

BOJIM SE OSJEĆAJA

Prijateljstvo je lijepa stvar i u posljednje sam vrijeme stekao puno divnih prijatelja, ali jedna od njih mi znači više, puno više. Upravo zato sam se uplašio osjećaja prema njoj. Znam da je nemoguća bilo kakva veza između nas, ali jako mi je stalo do nje, previše me ispunjava srećom svako dopisivanje s njom, svaki razgovor ili savjet koji joj podijelim iz osobnog iskustva. Upravo stoga se i bojim svojih osjećaja, ne želim je povrijediti, a ponajmanje izgubiti, pa se držim suzdržano, rezervirano, nadajući se kako će ona shvatiti koliko su jaki moji osjećaji prema njoj. Nekako mi se čini kako sam baš takvu osobu čekao iako je to sasvim nemoguća misija. Pozvao sam je na kavu, pristala je i to mi je posebno drago, kako god ta kava završila, važno je da sam s njom. Zato jedva čekam da se vidimo, porazgovaramo i razmijenimo mišljenja i sve što se događalo dok se nismo vidjeli. Puno toga imamo za ispričati o životu koji nas, očito, nije mazio, teško je i njoj i meni, ali nadam se kako si međusobno možemo pomoći. Htio bih joj puno toga reći, ali upravo zato se i bojim svojih osjećaja, bojim se da ne pretjeram, da me krivo ne shvati, ne bi je želio povrijediti. Ona me u potpunosti razumije i htio bih s njom ostati u bilo kakvom kontaktu, pa makar kao prijatelji kad već ne možemo imati ništa više, nemoguće je i toga sam svjestan. Ipak, pomalo mi je žao što je tako mlada i nevina, pa se družim na distanci koliko god mogu, ne želim da me krivo shvati i stekne loše mišljenje o meni, jer stvarno mi je draga. Ne bih mogao podnijeti da izgubimo svaki kontakt i nadam se da nećemo iako se i dalje bojim da će shvatiti koliko mi je stalo do nje.