Category: OPROŠTAJ


SAM

Nisam ja za nikoga stvoren, ja sam naučen biti sam i ne želim ničime pokvariti tvoju sreću. Zato ti ovo i pišem, jer zaborav je jedino što moraš učiniti što se mene tiče. Ne kažem da nisi draga, ali svoju dragost daj nekom drugom. Ne kažem da nisi lijepa, ali svoju ljepotu podari nekome tko je zaslužuje, a ja zasigurno nisam taj. Prošlo je vrijeme kada sam se zaljubljivao onako bez ikakve rezerve, kada sam bio hirovit i kad sam beskrajno volio. Zato shvati da ja nisam za tebe, najbolje je kad oko mene nema nikoga, pa stoga nikoga ne mogu ni povrijediti, a tebi bih to najmanje želio. Naći ćeš ti već nekoga s kim ćeš biti sretna, doći će i to, uvijek dođe samo što često ne prepoznajemo odmah tu osobu. Za mene više nema nade, ja sam kročim kroz ovo još malo života što mi je ostalo, utapam se u svojim suzama, a ne u tvom ili nečijem pogledu. Svaka moja rana još uvijek boli i neće zacijeliti tako lako, a ja ne želim da se ti obavežeš liječiti moje rane, ti si stvorena za puno više od toga. Zato kreni svojim putem gdje te čekaju sretni izlasci i zalasci sunca. Ja sam ih volio nekada gledati, ali sada više niti to ne radim. Čuvam svoju samoću što dalje od ljudi jer ja ne trebam nikoga, a tebe treba svatko osim mene. Zato pobjegni što dalje jer ja ti nemam što dati osim mojih pjesama, onih istih koje su nekada pisane za neke druge žene. Ni tu se ne možeš pronaći jer za tebe nisam još uvijek napisao niti jednu. Stoga kreni negdje gdje ćeš naći sreću koju ti ja ne mogu dati, kreni bilo gdje na potpuno suprotnu stranu od moje, jer teško je kad voliš nekoga, a on tebe ne onako kako bi ti to htjela. Zato samo otiđi i ne osvrći se da ne bi vidjela moju bol dok ti ne nestanem iz vidokruga. Jer, ja sam naučio biti sam i samo tako funkcioniram, drugačije ne mogu, više ne.

SAM

Oglasi

I SAMOĆA MOŽE BITI LIJEPA

Divno je imati nekoga kraj sebe, ali samo povremeno i privremeno, jer i samoća može biti lijepa. Znam to iz osobnog iskustva, nekako jedva čekam ostati sam i pisati svoje pjesme, svoju prozu. Tada mi ne treba nitko i ništa, udubim se u svoje misli i prepustim se olovci i papiru. Ponekad odem u svoj park utjehe i tamo pronalazim nadahnuće za pisanje, a ponekad jednostavno sjednem na balkon gledajući oblake kako se utrkuju po plavom nebu. Nažalost, trenutno nisam sam i to me već pomalo frustrira, čak i više nego pomalo. Sticajem okolnosti tako je ispalo, ali sada vidim da to predugo traje i da me počelo smetati. Ja sam navikao biti sam, daleko od drugih jer me tada nitko ne može povrijediti, nitko mi ne može nauditi niti me uvrijediti. To je moj život i želim ga živjeti onako kako ja mislim da je najbolje, ali to je svakako bez zajednice s nekim. Ipak, nisam ja baš tako drastično izoliran od ljudi. Družim se ja, odlazim na kave sa dragim prijateljicama, ali kada dođem u svoj mali stan želim da tamo nikoga ne zateknem, da ne čujem nikoga, da osluškujem samo tišinu i ptice što mi pjevaju na balkonu. Mogu, također, biti dobar sa svima, ali na distanci, onako prijateljski, ništa više. Zato je meni samoća lijepa i poslije ovoga iskustva življenja s nekim zasigurno to neću ponoviti. Ljudi su različitih karaktera i jako je teško pratiti navike onoga drugoga. Stoga ću zaista učiniti sve da ovoj agoniji dođe kraj i da ostvarim konačno svoj san, biti sam. Mislim da ne tražim previše, jer samoća je stvarno malo prema megalomanskih želja pojedinih ljudi. Želim samo doći kući i s nikim ne progovoriti ni riječi, organizirati si život onako kako mislim da je najbolje, ali sve to sam, bez ikoga. Sada već pomalo brojim dane kada će mi se ta želja ostvariti i još je vrlo malo preostalo pa ću pokušati izdržati. I naravno sanjati kako i samoća može biti lijepa.

I SAMOĆA MOŽE BITI LIJEPA

POSTAO SAM NITKO

Sanjao sam noćas čudne snove, budio se tisuću puta i intenzivno razmišljao o svom životu. Tada sam shvatio da sam postao nitko, samo broj u nekoj prašnjavoj evidenciji iz šezdeset i neke kada su me upisali da sam rođen. Cijeli sam se život borio sam sa sobom, sa svima oko sebe, dao im da mi slome duh, tijelo, sprže mozak, sve sam to dopustio. Trebalo mi je vremena da se trgnem, uzmem život u svoje ruke i konačno kažem dosta takvom načinu života. Živio sam zapravo za druge, onako kako su oni htjeli, izgubio sam sebe u tom labirintu i jedva pronašao izlaz nakon dugo godina. U mojim sam snovima i dalje bio nitko, baš kao i na javi, samo što sam u snovima imao mogućnost probuditi se i pobjeći, a od stvarnog života to nisam mogao. Gazili su me, nazivali pogrdnim imenima, ubijali moju savjest i dušu, ali još sam tu i još mogu pisati o tome, ali osjećam se kao nitko, postao sam nitko. Nikome ne trebam, nitko za mene ne pita i živim život pustinjaka. Ne mogu reći da mi ne odgovara, ali ponekad bi i ja htio biti netko, onaj tko može podijeliti savjet, koji može pomoći ljudima, a zauzvrat primiti samo jedno hvala i ništa drugo. Ovako postajem nitko, samotni princ koji čeka svoju kraljicu, koji traži tebe skrivenu negdje u cvjetnim poljanama nepreglednih livada. Možda tada ne bi bio nitko, možda bi usrećio vilu kao što si ti koju povremeno sanjam kada se tisuću puta ne probudim, ali sve je to samo pusti san. Ovako sam bio nitko i ostao nitko, pa sam i sada nitko i ništa u ničijem životu, ponajmanje tvojem i mojem.

POSTAO SAM NITKO