Category: OPROŠTAJ


I SAMOĆA MOŽE BITI LIJEPA

Divno je imati nekoga kraj sebe, ali samo povremeno i privremeno, jer i samoća može biti lijepa. Znam to iz osobnog iskustva, nekako jedva čekam ostati sam i pisati svoje pjesme, svoju prozu. Tada mi ne treba nitko i ništa, udubim se u svoje misli i prepustim se olovci i papiru. Ponekad odem u svoj park utjehe i tamo pronalazim nadahnuće za pisanje, a ponekad jednostavno sjednem na balkon gledajući oblake kako se utrkuju po plavom nebu. Nažalost, trenutno nisam sam i to me već pomalo frustrira, čak i više nego pomalo. Sticajem okolnosti tako je ispalo, ali sada vidim da to predugo traje i da me počelo smetati. Ja sam navikao biti sam, daleko od drugih jer me tada nitko ne može povrijediti, nitko mi ne može nauditi niti me uvrijediti. To je moj život i želim ga živjeti onako kako ja mislim da je najbolje, ali to je svakako bez zajednice s nekim. Ipak, nisam ja baš tako drastično izoliran od ljudi. Družim se ja, odlazim na kave sa dragim prijateljicama, ali kada dođem u svoj mali stan želim da tamo nikoga ne zateknem, da ne čujem nikoga, da osluškujem samo tišinu i ptice što mi pjevaju na balkonu. Mogu, također, biti dobar sa svima, ali na distanci, onako prijateljski, ništa više. Zato je meni samoća lijepa i poslije ovoga iskustva življenja s nekim zasigurno to neću ponoviti. Ljudi su različitih karaktera i jako je teško pratiti navike onoga drugoga. Stoga ću zaista učiniti sve da ovoj agoniji dođe kraj i da ostvarim konačno svoj san, biti sam. Mislim da ne tražim previše, jer samoća je stvarno malo prema megalomanskih želja pojedinih ljudi. Želim samo doći kući i s nikim ne progovoriti ni riječi, organizirati si život onako kako mislim da je najbolje, ali sve to sam, bez ikoga. Sada već pomalo brojim dane kada će mi se ta želja ostvariti i još je vrlo malo preostalo pa ću pokušati izdržati. I naravno sanjati kako i samoća može biti lijepa.

I SAMOĆA MOŽE BITI LIJEPA

Oglasi

POSTAO SAM NITKO

Sanjao sam noćas čudne snove, budio se tisuću puta i intenzivno razmišljao o svom životu. Tada sam shvatio da sam postao nitko, samo broj u nekoj prašnjavoj evidenciji iz šezdeset i neke kada su me upisali da sam rođen. Cijeli sam se život borio sam sa sobom, sa svima oko sebe, dao im da mi slome duh, tijelo, sprže mozak, sve sam to dopustio. Trebalo mi je vremena da se trgnem, uzmem život u svoje ruke i konačno kažem dosta takvom načinu života. Živio sam zapravo za druge, onako kako su oni htjeli, izgubio sam sebe u tom labirintu i jedva pronašao izlaz nakon dugo godina. U mojim sam snovima i dalje bio nitko, baš kao i na javi, samo što sam u snovima imao mogućnost probuditi se i pobjeći, a od stvarnog života to nisam mogao. Gazili su me, nazivali pogrdnim imenima, ubijali moju savjest i dušu, ali još sam tu i još mogu pisati o tome, ali osjećam se kao nitko, postao sam nitko. Nikome ne trebam, nitko za mene ne pita i živim život pustinjaka. Ne mogu reći da mi ne odgovara, ali ponekad bi i ja htio biti netko, onaj tko može podijeliti savjet, koji može pomoći ljudima, a zauzvrat primiti samo jedno hvala i ništa drugo. Ovako postajem nitko, samotni princ koji čeka svoju kraljicu, koji traži tebe skrivenu negdje u cvjetnim poljanama nepreglednih livada. Možda tada ne bi bio nitko, možda bi usrećio vilu kao što si ti koju povremeno sanjam kada se tisuću puta ne probudim, ali sve je to samo pusti san. Ovako sam bio nitko i ostao nitko, pa sam i sada nitko i ništa u ničijem životu, ponajmanje tvojem i mojem.

POSTAO SAM NITKO

BEZ IKOGA

Večeras ću lutati sam
bez ikoga kraj sebe,
večeras ću sanjati sam,
bez prijatelja, bez tebe.
I ništa me neće omesti
i ničemu se neću veseliti,
samo ću lutati sam,
sanjati sam, bez tebe.
Noćna će svijetla
jedino me pratiti,
večeras ću lutati sam
i ne znam hoću li se vratiti.

BEZ IKOGA