Category: IZ DNEVNIKA


VRIJEME NAS MIJENJA

Mijenja nas vrijeme,

mijenjaju godine

koje su prohujale

i koje se nikada

više vratiti neće.

Mijenja nas sve,

mijenjaju nas ljudi

koje smo upoznali

kroz život i koji

su nas naučili

da ne vjerujemo

jedni drugima.

Mijenja nas sve,

mijenjaju tužne

i sretne stvari

koje smo doživjeli

za života

i onda ono malo

što nam ostane

pokušavamo pretvoriti

u ljepotu godina

što smo ih izgubili

na nevrijedne ljude,

koji su nam zagorčali

život svojom negativnošću.

Mijenja nas sve,

ali mi nikako da

promijenimo sebe.

stanemo i razmislimo

gdje smo pogriješili,

a što smo dobro učinili.

Mijenja nas život,

ovaj koji smo proživjeli

žudeći za srećom

koju nismo našli,

tražili je uzalud.

Mijenjamo se i mi,

netko na bolje,

a netko postaje

veći gad s godinama.

Mijenjamo se,

a ne primjećujemo cvijet

koji je možda izrastao

samo za nas,

tu je ono što tražimo,

tu je naš spas.

U malim stvarima

i trenutku što nas spaja,

ali taj trenutak u nama

očito još uvijek spava.

VRIJEME NAS MIJENJA

Oglasi

LJEPOTA

I onda je sve postalo ružičasto,
moje misli, moj život, samo odjednom.
Proljeće u mojim snovima,
zeleno drvo pred mojim prozorom,
sve je nekako lijepo i puno života.
Sve, baš sve postaje sretno oko mene
i taj prijelaz iz zime u proljeće
je beskrajna i čista ljepota.

LJEPOTA

Stiglo je i u nama proljeće, pa te sve češće sanjam, a ti nemaš pojma o tome. Ne želim ti reći kao što si ti meni jednom rekla, jer moji su snovi samo za nas, nema tu mjesta za druge. Još uvijek te vidim onakvu kakva si bila, nesputana, divlja, puna života i takva ćeš i ostati u mojim snovima. Proljeće je ušlo u nas i svojom toplinom utječe na svaku poru našega bića. U proljeće smo se upoznali, možda se ne sjećaš, ali ja jako dobro znam. Proljeće nas je spojilo, ono je vrijeme za ljubav, romantiku, duge šetnje parkovima i sve što uz to ide. Nikada neću zaboraviti onu godinu kada smo zajedno šetali kvartom, držali se za ruke, smijali se i uživali. To će uvijek ostati dio mene i nitko mi to ne može oduzeti. Sada je novo proljeće, odavno je staro nestalo, ali uspomene ostaju. Sunce se polako probija kroz oblake i stvara prekrasnu sliku odraza u vodi, a tu je i duga koja sramežljivo pronalazi put baš kao onda kada smo bili sretni i pokušali protrčati ispod nje. Lišće je zazelenilo, moje drago drvo je opet dobilo boju, procvjetalo i sada mi pravi hladovinu. Klupe su zauzete zaljubljenim parovima, a ja sam našao svoju kao i svake godine na kojoj ti ovo pišem. Oduvijek sam volio pisati vani uz cvrkut ptica koje stvaraju prekrasnu melodiju. I tako te se zauvijek sjećam, pamtim ono proljeće u nama, ono koje nas je spojilo i ne da nam se razdvojiti jedno od drugoga koliko god neki to pokušavali. Ja ih ne slušam, ostajem s tobom makar u mislima na ovoj mojoj klupi na kojoj su nastale moje najljepše pjesme pisane tebi. I ovo proljeće u nama vraća nas nekoliko godina unazad i opet je lijepo, opet je ono što je bilo, zato ga i volim, volim to proljeće koje te vraća k meni.

PROLJEĆE U NAMA