Znam tko si, tek sada to znam, jer unijela si nemir u moje snove, moj život. Toliko sam te dugo čekao, a čekanje se mora isplatiti. Još mi tako malo treba, meni, nama, a onda će sve biti drugačije, onda će sve biti na svome mjestu i nikada više neću biti sam. Ti ćeš mi pružiti utočište kao što ga ja tebi pružam u svom srcu. Čuvam te tamo već dugo, dugo, a da to do sada nisi niti znala. Samo sam te gledao kao najljepši dragulj, nekoga koga sam spremio duboko u sebi i više nikada nisam pustio izaći. Sad sam toliko blizu sreći i ne želim više čekati, jer život prolazi kraj nas, vrijeme ne možemo zaustaviti i baš zbog toga više nema vremena. Predugo te volim da bih te samo tako pustio, previše dugo čekam da bih te i dalje gledao iz daljine. Moja si luka spasa od ovoga sumornoga života, od svih teških i tužnih dana koji su sad iza mene, konačno su postali prošlost, ružna i po ničemu lijepom upamćena, a sada, sada napokon počinjem živjeti za tebe, za sebe, za nas. Više nisam nesretan jer imam kome pokloniti svoje srce, cijeloga sebe, sve što imam. Uskoro će hladna i tmurna jesen, ali meni će biti vedro i toplo jer ti si sada središte moga svijeta, moja zvijezda vodilja kroz tamne dijelove života koje zauvijek želim izbrisati iz sjećanja, a ti ćeš mi u tome pomoći, znam to, samo budi tu.

MOJE UTOČIŠTE