Odvedi me negdje,
bilo kamo,
samo da nikoga
osim tebe ne vidim
kad na vratima tiho
zakuca jesen,
kada sa grane
padne i posljednji list,
kada negdje daleko
ostanemo samo ti i ja,
samo mi.
Na prostrane livade
me odvedi,
na visoke planine,
samo što dalje,
gdje nikoga nema,
gdje nema ničega
osim prekrasne tišine.
Tada ćemo trčati
beskrajnim poljanama sreće
i nitko, baš nitko
o nama ništa znati neće.