Odvedi me negdje,

bilo kamo,

samo da nikoga

osim tebe ne vidim

kad na vratima tiho

zakuca jesen,

kada sa grane

padne i posljednji list,

kada negdje daleko

ostanemo samo ti i ja,

samo mi.

Na prostrane livade

me odvedi,

na visoke planine,

samo što dalje,

gdje nikoga nema,

gdje nema ničega

osim prekrasne tišine.

Tada ćemo trčati

beskrajnim poljanama sreće

i nitko, baš nitko

o nama ništa znati neće.

ODVEDI ME