Category: OSTALO


NIKADA NIJE VOLJELA

Nikada me nije voljela,

samo je bila znatiželjna

da bi me na kraju ponizila,

izluđivala i u tome uživala.

Nikada me nije voljela,

ali ja sam je žalio,

jer mene rastanak s njom

neće dugo boljeti.

Žalio sam je jer takvu osobu

nikada nitko neće moći voljeti.

NIKADA NIJE VOLJELA

Oglasi

DANI KADA SHVAĆAM TKO SAM

Bilo je to davno, barem meni, iako i nije toliko puno vremena prošlo kad se sve u globalu sagleda. Ipak, trebalo mi je puno vremena da sam sebi neke stvari priznam jer koja je korist priznati svima drugima ukoliko to ne priznaš sebi. Znam, bilo je ljeto prije nekoliko godina, tada sam odlučio skupiti svu hrabrost i reći jednoj dragoj osobi sve što mi je na duši. Nevjerojatno je koliko je čovjeku lakše kada se nekome povjeri, kada te taj razumije i podržava, to je pravo blago koje treba čuvati. Do tada sam bio izgubljen u vlastitim mislima, mozak mi je imao milijun informacija i neke od njih sam jednostavno morao izbaciti iz sebe. Nakon toga je sve bilo lakše bez obzira na kojekakve spodobe što su se nadvile nad mene i moj život. Oslobođenje od okova kakvi god oni bili su prava blagodat za sve ono što čovjek godinama skriva u sebi i što je moralo isplivati na površinu moga, do tada izuzetno teškog i kompliciranog života. Smogao sam hrabrosti i na taj način oslobodio sebe svega što me tištalo, što me gušilo ne samo godinama nego i desetljećima. Na svu sreću u to sam vrijeme imao puno dragih ljudi koji su odavno shvatili što mi se događa i čitavo vrijeme do danas su bili uz mene što mi je neizmjerno puno značilo. Istina, bilo je i onih koji su mi željeli zlo, prozivali me gdje god su stigli, ali ipak me nisu uspjeli slomiti, a nadam se da niti neće jer hajka pojedinaca se i danas nastavlja. Međutim, danas sam jači, možda jači nego ikada i spreman sam na borbu o svojim uvjerenjima, načinu života i svemu što uz to ide. Više nisam onaj uplašeni dječak od sedam godina koji je bio doslovno izgubljen u vrtlogu života, sada sam kompletna osoba koja je spremna braniti sve ono u što vjerujem i što živim. Nikada me više nitko neće vratiti u tu tešku i mračnu prošlost koliko god se trudili i koliko god mi njihova mišljenja i promišljanja poremete neke dane i vrate me u tu istu prošlost. Ne bojim se više nikoga i ničega, ako sam pogriješio prema bilo kome rado ću se ispričati, ali vrijeme blaćenja i uvreda je odavno prošlo, ne obazirem se više na njih jer pojedinci ne zaslužuju da se bavim s njima. Volim ovaj život iako sam nekoliko puta, pa i u skorije vrijeme, bio na rubu da sve završim i nestanem, ali znam da iza svakoga mračnoga ugla postoji puteljak koji je osvijetljen nadom, nadom u bolje sutra kakva god ta sutrašnjica bila. Naučio sam kroz život kako nema prepreka koje se ne mogu prijeći uz odlučnost da se to učini i borbu za dostojanstvo. Ta je borba teška, ali ne i nemoguća i samo treba ostati miran, posve miran te izreći ono što se treba reći na pravome mjestu. Znam da će biti teško, čeka me sve i svašta, ali danas sam odlučio boriti se za sebe, jer ukoliko ja neću, neće nitko, moram to prevladati svojom snagom volje i argumentima koje posjedujem i imam na raspolaganju. Naravno da to ne mogu sam, trebati će mi i dalje podrška dragih ljudi, a danas ih, za razliku od prije par godina, imam i znam da će biti na mojoj strani. Bilo mi je teško i još će mi biti, ali sve to nekako lakše podnosim, bez obzira što ne znam kako će izgledati iduće jutro kada se često budim sa noćnim morama i svime što uz to ide. Ponekad i meni dođe da se izgubim, pobjegnem, ali to onda ne bih bio ja, bio bih isti onaj koji je desetljećima bio nesiguran i bojao se svega, prvenstveno verbalnih eskapada pojedinih osoba. One postoje i danas, ali danas postojim i ja, snažniji i drugačiji od mnogih koji su me pokušali živoga pokopati. Nema života bez borbe, svaki je dan novi izazov i ja to moram prihvatiti koliko god mi to bilo teško, jer puno toga u životu čine i teškoće, ovisi o nama kako ćemo se prema njima odnositi.

Često se pitam zašto je nečije ime i prezime toliko važno, pogotovo ako je u svjetlu nečije osvete ono potpuno irelevantno i nije važno na koje se ime tko odaziva već što je zapravo iznutra. To nekima očito nije važno i ne pridaju nikakav značaj takvim osobama, znam to jer govorim, kao i sve do sada, iz osobnog iskustva, uvijek se stavljam u poziciju drugih i promišljam što bi ja napravio u određenim situacijama, ali to sam ja i ne mogu prodrijeti u ničije misli i predvidjeti njihove postupke. Mnogi se od nas osjećaju povrijeđenima, pokradenima, pa i ja u milijun situacijama, ali nikada ne bih mogao odreagirati tako da bi drugome pričinio bilo kakvu bol, psihičku ili fizičku. Prešao bi preko svega, povukao se, a onima koji to ne rade poželio bi da imaju nekoga na savjesti pa probaju živjeti s time. Ja bi svakome poželio pax et bonum koliko god to bilo teško prihvatiti u nekim okolnostima. Život ide dalje, nekima da, a nekima se zaustavlja baš na mjestu gdje prestaje razumijevanje, oprost i počinje osveta, a ona nikome ništa dobroga nije donijela, možda u početku i mogu likovati, ali s vremenom će se pitati je li moguće da je bilo drugačije. Moj je život pun opraštanja čak i onima kojima nisam trebao oprostiti, ali takav sam bio i od toga ne mogu pobjeći. Žao mi je kad nema pregovora i dogovora oko stvari gdje se itekako može naći kompromis, druga je stvar kad nasuprot sebe imate ljude koji to ne žele, a oprost im je u samom opisu posla, međutim oni ga selektivno primjenjuju, nekome će ga dati, a onima koji taj kompromis od njih traže zasigurno neće. Ljudi se predstavljaju za kvazi svece, a zapravo su duboko u duši silno osvetoljubivi i prokleti, bez imalo suosjećanja i to pokazuju na najgori mogući način. Da sam ja samo upola takav internet bi vrvio kojekakvim audio i video zapisima, ali nisam ni ja toliko cvijeće da ne bih mogao uzvratiti udarac i to na onaj najgori mogući način, bez obzira što mi to nije u karakteru. Međutim, sve je moguće kako s njihove, pa onda i s moje strane. Ne bih želio da se to dogodi, ali kada te stjeraju u kut pretvaraš se u vuka, braniš svoje stavove i sve postaje nemilosrdna borba dviju suprotstavljenih strana. I nije važno tko će pobijediti, jer gubimo svi, nema pobijeđenih i pobjednika, ni pukovnika ni pokajnika, svijet je dovoljno velik za sve samo ako se ima volje. Neću se vraćati na nesretno djetinjstvo, neću spominjati sve ono ružno, a bilo je toga i više nego što itko može zamisliti. Sada kada sam na jednoj od prekretnica života ne želim nikoga mrziti, pa ni one koji su mi nanijeli zlo, a pokušavam poštovati one kojima sam i ja možda nesvjesno učinio nešto nažao. Vrijeme liječi sve i pokušava u zaborav baciti sve ono što nije bilo dobro, ali to vrijedi za mene, za druge očito ne. Ipak, možda se nekome odjednom probudi savjest i taj shvati da nije sve u osveti, da nije sve u likovanju nad tuđom teškom sudbinom. Neka bude što mora biti, ali nečiste savjesti će s vremenom progovoriti negdje duboko u onima koji drugima žele zlo, samo da na toj istoj savjesti neće nositi jedno živo biće kakvo god ono bilo, nositi do kraja života i živjeti sa spoznajom da su nekoga uništili do kraja. Mogu se i ja pretvoriti u nešto što nisam i uopće nije daleko do toga, objaviti sve što imam, pa da vidimo tko s čime raspolaže. Znam da se ovo sve što napišem itekako čita, pa se nadam da će doći i do onih koji se ovdje tiče, a ja ću sve učiniti da zagorčam život onima koji ga zagorčavaju meni, pa neka slobodno rade što žele, neću niti ja samo sjediti i čekati onaj famozni prst sudbine da me pogodi, znam i ja vratiti i to opako, video i audio zabilješkama koje posjedujem i koje su mi poslane, dakle moje su vlasništvo. Jednostavno ne želim biti ničiji poligon za rješavanje osobnih frustracija izazvanih bilo čime.

DANI KADA SHVAĆAM TKO SAM

KADA VIŠE NEMAŠ ŠTO IZGUBITI

Gledam ovu izmaglicu kroz prozor i razmišljam o onome što mi se događa i što sam već puno puta napisao o nekim ljudima koji mene ne vole, a ne volim ni ja njih. Pišem sve to zato što ionako nemam ništa za izgubiti, jer ono što sam imao izgubio sam odavno. Zbog toga i zbog toliko negative oko takvih ljudi, zbog toga imam neku potpunu emocionalnu prazninu, jer ja prema njima apsolutno ništa ne osjećam. Naravno da ne mogu izbrisati sav svoj život i rado se sjećam lijepih trenutaka, ali to su oni momenti kada sam bio uglavnom sam, to će mi zauvijek ostati u prekrasnom sjećanju. Danas sam potpuno druga osoba, ali neke stvari ostaju u nama za sva vremena. Sada se trudim biti bolji čovjek jer napokon to mogu, konačno mi se pružila prilika biti otvorenim prema svima i to me ispunjava u potpunosti. Neizmjerno sam sretan zbog toga jer konačno imam život kakav želim, ljude koje volim i nadasve poštujem što me prihvaćaju ne pitajući me o prošlosti, onoj koju u najvećem dijelu želim izbrisati i zaboraviti. Proživljavam novo proljeće života, uživam u svakom danu koji mi taj život donosi zajedno sa dragim ljudima što mi pružaju potporu. I zato sam napisao da nemam ništa više za izgubiti, jer one koje sam nekada imao odavno sam izgubio i bacio tamo gdje i pripadaju, u ropotarnicu prošlosti.

KADA NEMAŠ VIŠE ŠTO IZGUBITI