Category: OD SRCA


NEOBJAŠNJIVO

Ni sam ne znam

što mi se dogodilo,

samo znam

da sam te zavolio.

Neobjašnjivo i jako

iako te nikada

nisam vidio,

samo znam

da sam te zavolio.

Tvoje riječi me nadahnjuju,

volim sve što kažeš

i čekam svaku tvoju poruku,

jer za ljubav sam molio

i napokon iskreno zavolio.

Ni ti ni ja ne znamo

što će i kako biti,

ali ova ljubav što me prožima

jednostavno se ne da sakriti.

Ti si za mene dar s neba,

ono što sam oduvijek htio,

ti si jedino što mi treba,

zavolio sam te,

a možda nisam smio.

Ipak, ne zanima me

Što će drugi reći,

nije me briga što će misliti,

jer nitko neće stati

na put mojoj sreći.

Photo0931

Oglasi

TRAŽIO SAM TE

Tražio sam te među milijunima zvijezda

i nisam te mogao naći,

kao da si nestala iz Svemira

i postala razlog mog nemira.

Tražio sam te u svakoj zraci sunca,

ali te nisam mogao naći,

kao da si nestala u svim tim zrakama,

a mene nisi obasjala.

Tražio sam te među milijun ljudi,

ali te nisam mogao naći,

kao da si se izgubila među njima,

kao da si nestala među svima.

Tražio sam te svugdje gdje bi mogla biti,

ali nisam te našao baš nigdje,

jer nestala si tko zna gdje

i da te mogu naći znao bih o tebi sve.

TRAŽIO SAM TE

NAŠE PROLJEĆE

Prošlo je već dosta godina od našeg prvog proljeća, grane su zazelenjele već nekoliko puta baš kao što i sada zelene. Nisam zaboravio niti jedno proljeće koje nas je vezalo i napravilo neraskidivu nit koja nas i danas spaja kada smo oboje daleko i više se ne viđamo. Teško mi sve to pada jer nije prošao niti jedan dan da te se nisam sjetio. Svih onih naših šetnji kvartom koji je bio samo naš, nikada zaboravljen i zauvijek zapamćen. I ovoga proljeća probude se svi oni prekrasni osjećaji koje samo proljeće može donijeti, neka čežnja, žudnja i žalost za svim onim mjesecima koje smo zajedno provodili. Nikada neću zaboraviti sve one divne dane koje smo proveli zajedno držeći se za ruke i pričali priče koje će u meni vječno ostati. Svo ono zelenilo oko nas kao da nas je nadahnulo da budemo sretni i beskrajno zadovoljni raznobojnim cvijećem na livadama koje se prostiru kao da im nema kraja. Sve je bilo puno cvijeća, puno sreće i kao da će sve trajati vječno, ali ništa nije dovijeka pa tako niti naša ljubav. Ni sami ne znamo zašto smo se rastali, jednostavno se dogodilo. Kraj je bio više nego bolan, barem za mene i zato te se svaki dan sjetim. Možda se i ti sjetiš mene kada opet drveće propupa i kada opet trava puna cvijeća zazeleni. I tada nas opet vidim zajedno, zajedno kao nekada. Sunce još uvijek sije istim žarom, a ptice kao da pjevaju istu pjesmu, onu koju smo slušali sjedeći na klupi i zagrljeni gledali zalaske sunca. Znam da se to vrijeme nikada više neće vratiti i znam da će svako buduće proljeće biti sve tužnije, ali ja te nikada zaboraviti neću, ostati će naši tragovi u travi i sjećanje na jednu ljubav koja je mogla trajati vječno.

NAŠE PROLJEĆE