Znaš… Toliko razmišljanja i žaljenja za propuštenim čitavo ovo vrijeme vraća me u dane koje nikako nisam trebao pokušati baciti u zaborav, jer mi se razumijemo pogledima, bez riječi, čak i bez susreta, na daljinu, sve si znala o meni. I kad sam tužan i kada sam sretan, uvijek si bila tu, odlazila sa mnom svim mogućim liječnicima, cijeli proces proživljavala uz mene iako se nismo viđali, ali ja sam to osjećao isto kao i ti. Mi smo jednostavno znali tko što misli bez da smo se vidjeli ili čuli, davali si podršku nekom neobjašnjivom telepatijom koja nikada nije prestajala trajati i nikada nije nestala, a vjerujem da niti neće. Kad se trudiš oko nekoga, ući u njegovu bit, shvatiti njegov karakter, pokušati anulirati svu tugu koja postoji, a ti je osjećaš kao svoju, pa i svaku sreću proslaviti makar si sam i ona je daleko, to i učiniš. Tuguješ s njom, slaviš s njom bez obzira što nije tu. Ja sam ponosan i sretan što postoje takvi ljudi, oni koji me poznaju iznutra, u nekim mojim najdubljim ladicama gdje spremam sve loše, jer su se potrudili upoznati me takvoga kakav jesam i prihvatiti me istog takvog. S druge strane, ja sam radio isto, pokušao što bolje upoznati ljude do kojih mi je stalo, a ako nešto možda nisam razumio, pitao sam i uvijek se pokušao prilagoditi onome drugome. Zapravo, ja sam te upoznao, znao sve o tebi ne zato što mi je to rečeno nego zato što sam to želio, tako radim i sada, želim upoznati ljude iznutra, ono što se krije u njihovom srcu, kakvi su zapravo onda kad su sami i kada su ono što zaista jesu. Međutim, netko to želi, a netko ne. Ja sam imao tu sreću da je svatko do koga mi je stalo pokazao i tu svoju drugu, mnogima nevidljivu stranu, mnogi, ali nažalost ne svi. Ovo što pišem u biti je napisano onoj ili onima koje će se u ovome prepoznati i koje su shvatile da ja nisam loš čovjek, da sam dobar čovjek, bez obzira na sve svoje mane, a prije svega da mogu biti dobar prijatelj što mi je posebno drago. U nekim sam svojim pričama već spominjao kako mi je velika želja vratiti se u vrijeme koje me činilo sretnim, onima koji su me učinili svojom podrškom ovome što sam danas i beskrajno sam im zahvalan na tome. Svim prijateljicama koje sam zanemario želim se vratiti jer su mi zaista pružile sreću i mir, a posebno bih trebao govoriti o jednoj osobi, onoj koja me uvela u svijet emocija, oslobodila ih do krajnjih granica, ona s kojom sam ja bio baš ono što sam i bio oduvijek, bio sam upravo to, baš ja. Nikada to neću zaboraviti i zato se vraćam tome, jer to je ono što me ispunjava, to je ono gdje ne moram objašnjavati svaku riječ, svaki svoj postupak ili neku nesvjesnu grešku. Jer, nikada nisam niti ne bi nekoga namjerno povrijedio, pogotovo ne ljude koje volim, a znam da jesam, tko zna koliko puta, ali ljubav je sve oprostila, jer ljubav sve i oprašta. Prava ljubav ne vidi greške, ispravlja ih neprimjetno, onako u hodu, prava ljubav je spremna praštati, davati i onda kad to ne zaslužuješ nekim svojim glupim postupkom, ali daje se i dalje, ja sam sve to imao i svojom greškom ili glupošću izgubio. Ipak, postoje ljudi koji to razumiju i koji će postati opet ono što su bili, posebno netko tko mi je pružio toliko divnih trenutaka, a ja sam se okrenuo i otišao misleći kako je tako najbolje. Shvatio sam svoju grešku, shvatila je i ona, pa opet razmišljamo na isti način, opet se razumijemo nakon dugo vremena i to mi je neizmjerno drago.
CRTICE IZ SVAKODNEVNOG ŽIVOTA 