Već sam odavno zaboravio što ljubav zapravo znači, nikada je nisam u potpunosti osjetio, a želio bih to silno, jako. Nekada sam mislio da volim, mislio samo, jer to nije bila ljubav, to je bila zanesenost koju povremeno osjetimo kad emocijama dozvolimo da nas preuzmu, a to je pogrešno, vežemo se za krive osobe, za ljude koji nas ne zaslužuju, koji nam u životu uopće ne trebaju. Tada na tren, samo na tren mislimo da nam je stalo, ali nekog vremena shvatimo da je sve bila zabluda, nešto da nam vrijeme ne prođe u samoći. I tada sjednemo i razmislimo o svemu, shvatimo kako ipak volimo, ali osobu koja nije s nama, koju znamo i viđamo svaki dan negdje, shvatimo da je ona ta prava koju smo čekali cijeloga života, obratimo joj se i kažemo sve svoje najskrivenije tajne, misli, ljubav koju osjećamo za nju. Baš tako ja tebe volim, razmišljam o tebi i shvaćam da je to ljubav jer neprestano mislim na tebe, da je to ono što sam čekao. Ti me ispunjavaš srećom iako to dugo nisi znala, ti si ta kojoj posvećujem sve svoje stihove, pisma. Ja te ne volim kao drugi, ja te volim u tišini, ja volim beskrajno, pun tuge, a ljubav ne bi smjela biti tužna, ja ne bih smio biti tužan, jer ti si ovdje kraj mene više nego ikada, osjećam te kraj sebe i kad nisi tu, volim te svakim danom sve više i želim da to shvatiš, da se prepoznaš u svakoj pjesmi koju ti ostavim, jer sve su za tebe i znaš da je tako. Ja ne mogu protiv sebe, ne mogu te izbaciti iz misli, a niti ne želim to. Želim da si uvijek ovdje, blizu kao što si sada i želim to zauvijek, tek tada ću biti sretan, potpuno sretan, jer nakon toliko tuge zaslužujem barem malo sretnih trenutaka, onih uz tebe, onih s tobom. I nakon svih promašenih navodnih ljubavi kada sam samo mislio da je to zauvijek, danas shvaćam kako si ti jedina, kako nitko drugi na ovom svijetu za mene ne postoji, samo i zauvijek ti.

SAMO TI

Oglasi