Dok se dan polako primiče kraju,
a sunce polako zalazi na zapadu,
samo o tebi mislim, o tebi što
nikako da prođeš mojoj ulicom.
Kada mrak padne i svjetla se upale,
tada sanjarim samo u tebi
i pokušavam tu silnu ljubav
predočiti sam sebi.
Ne uspijevam shvatiti
zašto je toliko snažna
ni zašto u njoj ima toliko boli,
jer trebao bi biti sretan,
neizmjerno sretan što toliko volim.
Kada zora prvim zrakama svane,
kada se novi dan probudi,
osjećam pomiješane i sreću i tugu,
jer ti nisi ovdje, nisi uz mene,
a ja želim samo tebe,
tebe i nijednu drugu.