Latest Entries »

ODAVNO SAM SHVATIO

Odavno sam shvatio da ne mogu bez tebe,

odavno sam znao da bez tebe neće biti lako,

jer kad bi tako bilo, patio ne bi nitko

i sretan bi bio svatko.

Odavno sam shvatio da je bol prevelika,

prevelika od kada te ovdje nema,

a tako smo lijepo zajedno sanjali,

ljepše od bilo koga.

Sada mi ostaje sanjariti sam

sve one naše snove, tvoje i moje,

bar da tako imam nešto svoje.

Odavno sam shvatio da bez tebe ne mogu,

odavno sam već tisuću puta zazvao tvoje ime,

odavno sam ga već pospremio sjećanja,

ali znam da ću umrijeti s njime.

ODAVNO SAM SHVATIO

Oglasi

TRAŽIO SAM TE

Tražio sam te među milijunima zvijezda

i nisam te mogao naći,

kao da si nestala iz Svemira

i postala razlog mog nemira.

Tražio sam te u svakoj zraci sunca,

ali te nisam mogao naći,

kao da si nestala u svim tim zrakama,

a mene nisi obasjala.

Tražio sam te među milijun ljudi,

ali te nisam mogao naći,

kao da si se izgubila među njima,

kao da si nestala među svima.

Tražio sam te svugdje gdje bi mogla biti,

ali nisam te našao baš nigdje,

jer nestala si tko zna gdje

i da te mogu naći znao bih o tebi sve.

TRAŽIO SAM TE

NAŠE PROLJEĆE

Prošlo je već dosta godina od našeg prvog proljeća, grane su zazelenjele već nekoliko puta baš kao što i sada zelene. Nisam zaboravio niti jedno proljeće koje nas je vezalo i napravilo neraskidivu nit koja nas i danas spaja kada smo oboje daleko i više se ne viđamo. Teško mi sve to pada jer nije prošao niti jedan dan da te se nisam sjetio. Svih onih naših šetnji kvartom koji je bio samo naš, nikada zaboravljen i zauvijek zapamćen. I ovoga proljeća probude se svi oni prekrasni osjećaji koje samo proljeće može donijeti, neka čežnja, žudnja i žalost za svim onim mjesecima koje smo zajedno provodili. Nikada neću zaboraviti sve one divne dane koje smo proveli zajedno držeći se za ruke i pričali priče koje će u meni vječno ostati. Svo ono zelenilo oko nas kao da nas je nadahnulo da budemo sretni i beskrajno zadovoljni raznobojnim cvijećem na livadama koje se prostiru kao da im nema kraja. Sve je bilo puno cvijeća, puno sreće i kao da će sve trajati vječno, ali ništa nije dovijeka pa tako niti naša ljubav. Ni sami ne znamo zašto smo se rastali, jednostavno se dogodilo. Kraj je bio više nego bolan, barem za mene i zato te se svaki dan sjetim. Možda se i ti sjetiš mene kada opet drveće propupa i kada opet trava puna cvijeća zazeleni. I tada nas opet vidim zajedno, zajedno kao nekada. Sunce još uvijek sije istim žarom, a ptice kao da pjevaju istu pjesmu, onu koju smo slušali sjedeći na klupi i zagrljeni gledali zalaske sunca. Znam da se to vrijeme nikada više neće vratiti i znam da će svako buduće proljeće biti sve tužnije, ali ja te nikada zaboraviti neću, ostati će naši tragovi u travi i sjećanje na jednu ljubav koja je mogla trajati vječno.

NAŠE PROLJEĆE