Latest Entries »

PROLJEĆE U NAMA

Stiglo je i u nama proljeće, pa te sve češće sanjam, a ti nemaš pojma o tome. Ne želim ti reći kao što si ti meni jednom rekla, jer moji su snovi samo za nas, nema tu mjesta za druge. Još uvijek te vidim onakvu kakva si bila, nesputana, divlja, puna života i takva ćeš i ostati u mojim snovima. Proljeće je ušlo u nas i svojom toplinom utječe na svaku poru našega bića. U proljeće smo se upoznali, možda se ne sjećaš, ali ja jako dobro znam. Proljeće nas je spojilo, ono je vrijeme za ljubav, romantiku, duge šetnje parkovima i sve što uz to ide. Nikada neću zaboraviti onu godinu kada smo zajedno šetali kvartom, držali se za ruke, smijali se i uživali. To će uvijek ostati dio mene i nitko mi to ne može oduzeti. Sada je novo proljeće, odavno je staro nestalo, ali uspomene ostaju. Sunce se polako probija kroz oblake i stvara prekrasnu sliku odraza u vodi, a tu je i duga koja sramežljivo pronalazi put baš kao onda kada smo bili sretni i pokušali protrčati ispod nje. Lišće je zazelenilo, moje drago drvo je opet dobilo boju, procvjetalo i sada mi pravi hladovinu. Klupe su zauzete zaljubljenim parovima, a ja sam našao svoju kao i svake godine na kojoj ti ovo pišem. Oduvijek sam volio pisati vani uz cvrkut ptica koje stvaraju prekrasnu melodiju. I tako te se zauvijek sjećam, pamtim ono proljeće u nama, ono koje nas je spojilo i ne da nam se razdvojiti jedno od drugoga koliko god neki to pokušavali. Ja ih ne slušam, ostajem s tobom makar u mislima na ovoj mojoj klupi na kojoj su nastale moje najljepše pjesme pisane tebi. I ovo proljeće u nama vraća nas nekoliko godina unazad i opet je lijepo, opet je ono što je bilo, zato ga i volim, volim to proljeće koje te vraća k meni.

PROLJEĆE U NAMA

Oglasi

NIJE SVE LAKO

I nije sve onako kako se čini,

zna biti i puno gore,

ali mi se uvijek nekako vratimo

u prošlost,

sanjajući neke prekrasne zore.

Volio sam te tada

kao nikoga na svijetu

i danas bih ponovio

baš sve isto,

samo se pitam da li

nakon toliko prljavština

sve sada može biti

kristalno čisto.

NIJE SVE LAKO

Divno je imati nekoga kraj sebe, ali samo povremeno i privremeno, jer i samoća može biti lijepa. Znam to iz osobnog iskustva, nekako jedva čekam ostati sam i pisati svoje pjesme, svoju prozu. Tada mi ne treba nitko i ništa, udubim se u svoje misli i prepustim se olovci i papiru. Ponekad odem u svoj park utjehe i tamo pronalazim nadahnuće za pisanje, a ponekad jednostavno sjednem na balkon gledajući oblake kako se utrkuju po plavom nebu. Nažalost, trenutno nisam sam i to me već pomalo frustrira, čak i više nego pomalo. Sticajem okolnosti tako je ispalo, ali sada vidim da to predugo traje i da me počelo smetati. Ja sam navikao biti sam, daleko od drugih jer me tada nitko ne može povrijediti, nitko mi ne može nauditi niti me uvrijediti. To je moj život i želim ga živjeti onako kako ja mislim da je najbolje, ali to je svakako bez zajednice s nekim. Ipak, nisam ja baš tako drastično izoliran od ljudi. Družim se ja, odlazim na kave sa dragim prijateljicama, ali kada dođem u svoj mali stan želim da tamo nikoga ne zateknem, da ne čujem nikoga, da osluškujem samo tišinu i ptice što mi pjevaju na balkonu. Mogu, također, biti dobar sa svima, ali na distanci, onako prijateljski, ništa više. Zato je meni samoća lijepa i poslije ovoga iskustva življenja s nekim zasigurno to neću ponoviti. Ljudi su različitih karaktera i jako je teško pratiti navike onoga drugoga. Stoga ću zaista učiniti sve da ovoj agoniji dođe kraj i da ostvarim konačno svoj san, biti sam. Mislim da ne tražim previše, jer samoća je stvarno malo prema megalomanskih želja pojedinih ljudi. Želim samo doći kući i s nikim ne progovoriti ni riječi, organizirati si život onako kako mislim da je najbolje, ali sve to sam, bez ikoga. Sada već pomalo brojim dane kada će mi se ta želja ostvariti i još je vrlo malo preostalo pa ću pokušati izdržati. I naravno sanjati kako i samoća može biti lijepa.

I SAMOĆA MOŽE BITI LIJEPA