Jutros kao da se nebo spojilo sa zemljom,

lijevala je kiša čije su kapljice meni nosile

tvoje pozdrave.

I nije toliko nabujala rijeka

koliko su tekle moje suze.

Plava se izmaglica dizala negdje u daljini

i kao da je nagovijestila još više kiše

sivo se nebo prostrlo iznad nas

i kao da je usred dana nastao mrak.

Ti si stajala sva u bijelom, negdje na horizontu

čekajući da te primim za ruku

i odvedem te u zemlju vječitog sunca,

tamo gdje oblaka i kiša nema,

gdje cvatu tratinčice koje ne moči rosa.

Palim zadnju cigaretu danas

kako bih pojačao tu plavu izmaglicu

koja te drži daleko od mene,

a poziva me svakim tvojim dahom

koji ostavljaš na staklu

crtajući mala srca.

Tako si mi blizu, a tako daleko

kao vatra što se rasplamsa i grije te,

a onda se odjednom opet ugasi i hladno ti je.

Jutros se nebo spojilo sa zemljom

i vatra se ne može rasplamsati,

ali u srcu može ostati ona toplina

što nas grije kakva god nevera bila.

 

rain-in-heart

Oglasi