Često se pitam prolaziš li kraj mene, a ne primjećuješ me ti nepoznata ženo iz mojih snova, jer nikada te nisam vidio, samo sam ponekad osjetio tvoju toplinu šećući ulicama grada. Možda si baš toga trenutka prolazila pokraj mene i ostavila svoju sjenu da je pratim, osvrćući se onako ovlaš ne vjerujući da si to ti. To je trenutak kad ljubav zaboli, kad ne znaš što bi sam sa sobom, osjećaš da je kraj tebe prošla osoba tvog života, a ne možeš je uhvatiti, ostaje ti samo ona crna sjena koju pratiš, neuhvatljiva i ona koja polako nestaje u mraku dok ti ne možeš ništa učiniti da je uhvatiš za ruku i povedeš sa sobom. Ti trenuci kad ljubav boli su najgori, jer ljubav bi trebala liječiti, biti nešto prekrasno, a mene boli, iskreno boli. Znam da te ne zavrjeđuje netko tko zna da ga voliš i to ignorira već onaj tko to zna, a ništa ne poduzima da to shvati, zato mene ljubav boli, previše, jako i intenzivno. Ljubav zaboli i kada na desetke poruka ne odgovoriš, baš ničime, niti jednom riječju, a meni je to toliko važno, da mi bar uputiš neku poruku podrške, to bi mi izuzetno puno značilo. U posljednje vrijeme to ne doživljavam, a silno bi htio, tako da znam što misliš o mojoj poeziji koju ti neumorno svakoga dana pišem, o mojoj prozi koja je samo za tebe i nikoga više. Da kažeš bar jednu jedinu riječ bilo bi mi lako prebroditi dan koji je predamnom i večer koja dolazi, samotna i prazna, tužna, koja sprema još jednu besanu noć, noć bez tebe. Znam da nisi blizu fizički, ali mi smo drugačije vezani, samo ti i ja, nekom kozmičkom telepatijom koju nitko ne može objasniti. Za nas nitko ne zna i neće saznati dokle god ti to budeš htjela, to sam napisao već desetke puta i tako će i ostati. Mi jesmo u vezi, a to nitko ne zna, svojevrsnoj platonskoj gdje ja ljubav svakodnevno iznosim kroz svoje pisanje, pa bi htio da i ti ponekad napišeš koju lijepu riječ, jer ovako ljubav boli, jako boli, a kad ljubav zaboli to je nepodnošljiva bol.

KAD LJUBAV ZABOLI

Oglasi