Put će biti dug, odmora neće biti,
zvijezde će mi pratiti trag,
a ja ću doći do tebe,
jer ipak sam ti drag.
Zove me daljina, nepoznata,
ali sretna, jer treba mi
tvoja ljubav, tvoja blizina,
baš zato krećem i ne osvrćem se,
jer k tebi me zove daljina.
Tračnice ću ostavljati za sobom,
usput sanjajući kako me drži
tvoja mala, toliko draga ruka
i sanjati ću dok krećem ka cilju
kako te moja drži oko struka.
Put će biti dug, odmora biti neće,
ali kada ga jednom pređem
sretnije ću gledati na život koji teče.
Ti ćeš biti moja luka spasa,
moja posljednja stanica
gdje postojimo ti, ja i tišina,
jer ništa si ne moramo reći,
sve će biti jasno kad nestane
ono što nas razdvaja,
kada nestane ova daljina.