Sunčan je dan, a ja u parku utjehe pišem, našem parku utjehe. Iako je hladno i puše nekakav čudan vjetar koji mi možda donese neku riječ, lijepu riječ od tebe. Očekujem je, nadam joj se. Danas te još nisam pitao kako si i što radiš, a budan sam od rane zore, vidio sam izlazak sunca i on je naš, nadam se da ćemo ga gledati zajedno, jer lijepo je. Drago mi je da imam o kome misliti, drago mi je što postojiš, hvala ti na tome. Hvala ti na svakoj riječi koju mi uputiš, ne znaš koliko mi to znači. Tako mi je drago kada mi se javiš, kada mi kažeš bilo što iako bi htio da ne moram uvijek ja biti taj koji se prvi javlja, makar, nije mi problem. Gledam golubove u parku, ima i grlica, zanimljivo je kako se vole, a tko zna jesu li se sreli tek u tom parku ili tko zna gdje drugdje. Želim te ovdje pored sebe, sada i zauvijek. I sjedeći tu opet se pitam što se događa s tobom, razmišljam i kako sutra moram na važan pregled, koliko god to ne bi htio, ali ti mi daješ snage, tjeraš me da mislim na sebe, pa samim time i na druge, na tebe. Rekla si mi da moram voljeti sebe kako bih volio druge, pa ja to i radim u posljednjih nekoliko godina iako tek sad dolazi do izražaja, konačno sam tada počeo misliti na sebe. Mislio sam i na druge, ali oni nisu bili vrijedni toga, ti jesi i zato ti hvala što postojiš, što mogu razgovarati s tobom o bilo čemu. Znam da si sada zaokupljena svojim nekim stvarima i znam kako ti ja nisam ni u primisli, ali uvijek sam tu kako bih te podržao, bio uz tebe, znaš to. Danas nikoga ne očekujem, uhvatio sam se pospremanja, a to mi dobro ide, moram nekako skrenuti misli sa svega što mi se događa. Doktor me hitno zvao, ali biti će sve u redu isto kao i s tobom iako moj problem nije ni stotinka onoga što se tebi događa. Ipak, znam kako će sve biti u redu, možda treba proći neko vrijeme, ali siguran sam kako ti to možeš, kako ja to mogu, oboje možemo samo trebamo jedno drugome biti potpora i zato ti hvala što postojiš.

HVALA TI ŠTO POSTOJIŠ

Oglasi